Ovog su utorka naši Gimnazijalci proslavili Dan zaljubljenih. Voljeti i biti voljen. Ima li što ljepše? Čini se da Gimnazijalci znaju odgovor na ovo pitanje jer su i ove godine posvetili veliku pažnju ovome danu. Popraćeni tamburaškim sastavom učenika Glazbene škole, zaplesali su i kolo, pojeli kiflice i razdijelili ljubavna pisma. Slavili su ljubav.
Već prije tjedan dana u glavnome hodniku, kraj ulaznih vrata, postavljena je interesantna kutija za ljubavna pisma. Postavom tog improviziranog sandučića, krenule su pripreme za proslavu Valentinova. Nadalje, za dva velika panoa, ukrašena bojama i stihovima ljubavi zaslužna je Ena Došen, članica Engleskog kluba koji je ove godine preuzeo uređenje panoa za Dan zaljubljenih. Na sam dan ugostili smo i tamburaše Glazbene škole u Požegi koji su raznijeli ljubavne note gimnazijskim hodnicima. Učenici članovi Školskoga vijeća, ujedno i zaslužni za ovu proslavu, dijelili su kiflice. Atmosfera je bila i više nego odlična! Glazba je povela učenike da oforme i veliko kolo zauzevši cijeli ulazni hodnik. Hodnici, stepeništa i balkoni bili su puni.
No, znaju li Gimnazijalci neke od ovih zanimljivosti o Valentinovu?
Na dalekom nam se Tajvanu Valentinovo obilježava čak dva puta. Osim 14. veljače, ljubav se slavi i 7. srpnja, prema lunarnom kalendaru. Oba su datuma jednako važna i muškarci daruju ženama skupe bukete cvijeća, ali svaka boja i broj cvjetova ima drugačije značenje. Samo jedna crvena ruža znači da ste jedina ljubav u nečijem životu, a 11 ruža stoji za najdražu osobu. Ako želite poručiti da ćete uz nekoga biti zauvijek, poklonite 99 ruža, a u slučaju prosidbe treba vam ravno 100 cvjetova. (izvor: tportal.hr)
U Škotskoj Valentinovo slave na Festivalu slobodnih. Navodno se izvlače papirići s imenima, a potom se međusobno izvučeni darivaju. Jedan portal navodi i zanimljivost kako su se mnogi parovi na kraju i vjenčali.
Naime, na Valentinovo osim što slavimo ljubav, slavimo i međunarodni dan darivanja knjiga, pa bi knjiga možda bila najprikladniji dar za vašu bolju polovicu.
Tekst i fotogalerija: Terezija Tomić, 3.a